“Imidiwan: Companions” je četvrti po redu album Tinariwena. Posjeduje sve one karakteristike koje Tinariwen već godinama čine magičnima, posebice zapadnjačkom uhu; sirova jednostavnost, ljepota melodijskih linija, od epskih do univerzalnih pjesama, sve do osobnih, intimnih momenata.
Tridesetogodišnja glazbena i socijalna povijest Tinariwena fascinantna je i inspirirajuća priča. Skupina tuareških glazbenika okupila se oko Ibrahim Ag Alhabiba, koji je, iako rođen u Maliju, odrastao u izbjegličkim kampovima blizu malijsko-alžirske granice, nakon progona Tuarega pred novom nezavisnom malijskom vladom šezdesetih godina.
Okupljeni 1970. godine i motivirani zajedničkom strašću za mnoštvom toga; od tradicionalne tuareške glazbe do poezije i zapadnjačkih rock i pop velikana poput Hendrixa, Santane, Bob Marleya i Led Zeppelina, sastav učvršćuje svoju reputaciju, prvo u prostorima Sahare, a zatim i šire.
Slijedeći tadašnji pokret ‘pustinjske vojske’ (Mouvement Populaire de l’Azawad – a rebel Touareg movement), koji je okupio i druge glazbenike koji dijele slična stajališta, sastav se vratio u Tessalit u Maliju kasnih osamdesetih.
Nastavljajući nastupe, krajem devedesetih glas o Tinariwenu širi se daleko izvan granica Sahare – sviraju u Francuskoj, a 2001. sviraju na prvom festivalu u pustinji “Festival in the Desert” u Maliju kao glavne zvijezde. U to vrijeme Tinariwen su postali najomiljeniji afrički sastav u Europi.
U posljednjih osam godina sastav svira preko 700 koncerata u Europi, izdaje dva albuma, Amassakoul u 2004. i Aman Iman u 2007. Usput su pokupili nekoliko nagrada (primjerice ‘BBC Award for World Music’ 2005., prestiľnu ‘Praetorius Music Prize’ u Njemačkoj 2008.) i skupili impresivnu listu legendarnih fanova poput Roberta Planta, Carlosa Santane, Briana Enoa, Thoma Yorkea, TV on the Radio i Bona i Edgea. Svirali su zajedno sa Santanom, Robertom Plantom i Rolling Stonesima na njihovoj turneji 2007. godine.
