Glazba koju nazivamo World Music već je odavno iz egzotičnog folklora prerasla u moderan glazbeni žanr budućnosti. Najbolji primjeri su toliko mnogobrojni afrički glazbenici koji više ne koriste samo tradicionalnu ritmiku i instrumente, nego traže, spajaju i stvaraju nove originalne fuzije stilova, uključujući i europske i američke žanrove poput jazza, soula, bluesa, popa…
Jedna od tih glazbenika je Rokia Traoré, koju danas krune kao novu afričku divu eksperimentalne glazbe. Štićenica velikog Ali Farka Toure-a, koji je učvrstio poveznicu malijske glazbe i američkog bluesa, u rodnom je Maliju, u gradu Bamaku, poznata kao “malijska Tracy Chapman”. Njenu glazbu karakteriziraju angažirani tekstovi pjesama i osobit način sviranja gitare.
Rokia pjeva uglavnom na materinjem jeziku Bambara koji govori čak oko 80% stanovništva Malija, te ponešto i na francuskom jeziku, službenom jeziku države Mali. Kao dijete diplomata, Rokia je proputovala svijetom gdje joj se pružila prilika da upozna razne glazbene kulture koje su naposljetku utjecale na njenu glazbu i rezultirale njezinim jedinstvenim aranžmanima pjesama koje izvodi. Osim akustične gitare, Rokia svira i na Ngoniju i balafonu, karakterističnim zapadnoafričkim instrumentima.
Nominirana je za BBC Radio 3 World Music Award 2002. i 2005. godine, a njen drugi album Wanita New York Times je 2000. godine proglasio jednim od albuma godine. Nedavno je izišao i njen najnoviji album “Tchamantché”, koji je već pokupio odlične kritike; britanski Observer je album opisao kao “impresivan album koji predstavlja velik korak umjetnice čije vrijeme tek dolazi”. Rokia se pridružila skupini vrhunskih glazbenika iz Malija, od kojih su neki nastupali i u Zagrebu; Tinariwen, Amadou & Mariam, Salif Keïta, Ali Farka Touré, Oumou Sangaré,…
