Oumou Sangare postala je pjevačka zvijezda već u dobi od 21 godine. Od ranog djetinjstva počela se baviti pjevanjem, a prvi uspjeh doživjela je sa svojim albumom prvijencem “Moussoulu” (“Žene”), koji je prodan u 200 000 primjeraka u Africi. Album prije svega govori o pravima žena, i donio joj je popularnost prvo u Maliju, a zatim i šire. Za njenu karijeru bila je presudna i suradnja sa Nickom Goldom, vlasnikom World Circuit Recordsa, za koji je izdala album, kao i mnogi drugi glazbeni velikani poput Buena Vista Social Cluba, Ali Farka Tourea, Orchestra Baobaba i mnogih drugih.
Surađivala je sa Ali Farka Toure-om, te zajedno sa Baba Maalom, Femi Kutijem i Boukman Eksperyans išla na turneju. Osim što je uspješna glazbenica, Oumou je i uspješna poduzetnica i borac za ženska prava za što joj je uručena nagrada UNESCO-a 2001. godine.
“Seya” je naziv novog albuma Oumou Sangare, što prevedeno sa jezika Bambara znači “životna radost”. Upravo je to ono što Oumou Sangare nudi publici na albumu za koji si je dala 6 godina vremena. No, iza glazbe koja odgovara nazivu albuma ipak leže važne poruke; “U našoj Wassoulou kulturi, glazba je uvijek služila tome da prenosi poruke i aktualizira važne teme”, objašnjava Oumou, “ljudi su ovdje naučili slušati. Na ovaj način mogu pjevati i istovremeno educirati publiku”.
Borba za ženska prava i humanitarni rad uspješne glazbenice i poduzetnice
Oumou je svojevremeno, u prisustvu kralja Swazilanda (koji je poznat po mnogoženstvu, ima 7 žena), pjevala i kritizirala poligamiju, svrstavajući je među najstrašnije činove u tamošnjem društvu. Bez sustezanja, Oumou ukazuje na loša društvena stanja, pogotovo žena. U Maliju, tvrdi Oumou, stvari idu na bolje, barem što se tiče pozicije žene u društvu. Uz dugotrajne borbe za svoja prava, žene u Maliju danas mogu biti i poduzetnice, otvarati svoja poduzeća i biti uspješne u tome. Oumou je svakako jedan od takvih primjera. U Maliju je Oumou zvijezda, ali zvijezda kojoj se možete približiti i koja nije zaboravila svoje skromne korijene. U borbi za ženska prava, Oumou Sangare ima pionirsku ulogu u afričkim zemljama. Bavi se i humanitarnim radom, izgradila je dom za siročad i sakuplja sredstva za samohrane majke i dojenčad. Uspješna je poduzetnica, vlasnica je lanca hotela, posluje u automobilskoj industriji, a zanimljivo je da je jedan model kineskog automobila nazvan upravo po njoj.
Seya
Album “Seya” zvuči karakteristično za Oumou, na njemu se čuje tipičan funky Wassoulou zvuk, uz prisustvo ženskog zbora, udaraljki, balafona, violine, orgulja, električnog basa, nezaobilaznog ngonija, a povrh svega do izražaja dolazi njezin snažan glas. Jednu od važnih uloga među instrumentima igra “Kamale ngoni”, tzv. “harfa mladosti”, varijanta tradicionalnog ngonija (koji smo imali prilike čuti na gostovanju Bassekou Kouyatea i Rokije Traore u Zagrebu), a kojeg su izvorno smjeli svirati samo lovci i stražari, prije odlaska u lov. Kao neku vrst pobune, mladež je razvila novi oblik ngonija uz koji se plesalo do zore, i otuda naziv “harfa mladosti”. Nakon takvog zabavljanja, mladež bi često bila preumorna za rad idući dan, pa su stariji ubrzo zabranili taj instrument.
Drugo lice Afrike
Danas je Kamale ngoni vrlo popularan i raširen instrument. Za Oumou, taj je instrument simbol životne radosti Afrike, a koja često ne dopire do nas kroz medije; “U Europi je stvorena loša slika o Africi. Točno je da vlada siromaštvo, ali s druge strana vlada i neopisivo kulturno bogatstvo. Afrika je predivna i puna je otvorenih i srčanih ljudi. Kao umjetnica, trudim se da svijetu pokažem i to drugo lice Afrike”.
