Kaffiyya (arapski) je obilježila velik dio povijesti, od političkog pripojenja i geografskih korijena, do društvene klase, mode i globalne povezanosti. Palestinska kaffiyya je postala pojedinost koja se povezuje sa semiotikom i više je simbol nego potrepština. Prošlost joj nije točno utvrđena, ali je zasigurno duga i raznolika.
Po kaffiyyi se veže crni konopac koji se naziva ‘agal (originalno je služio kao uzde za deve, a nosio se na glavi kad se nije koristio).Kaffiyya ima dva tipa uzorka: klipove kukuruza ili ribarske mreže, a potječu iz Mezopotamije i sugeriraju na dva glavna prirodna dobra.Kaffiyya se obično radi od pamuka, no ponekad i od svile i fine vune. Kvadratnog je oblika veličine 1m X 1m.
Prvotno je bila politički simbol tijekom arapskog revolta za vrijeme britanskog mandata nad Palestinom od 1936.-1939. Prije tog antiimperijalističkog ustanka protiv britanske vladavine i prije cionističke kolonizacije, kaffiya je primarno bila znak društvenog položaja. Nosili su je arapski seljaci i beduini kao zaštitu od sunca i hladnog vremena, a također ih je razlikovala od gornje i srednje građanske klase koje su nosile tarbush ili fes.
Arapski revolt su u početku predstavljali poljodjelci koji su otjerani sa svoje zemlje kad su cionisti počeli kupovati velike komade zemlje od libanonskih zemljoposjednika. Tijekom borbe, marame ovih seljaka-boraca za slobodu su se pojavljivale kao maske za lice kako bi sakrile identitete od britanskih vojnika. Zahtjev pobunjenika da svi arapski Palestinci zamijene tarbush sa kaffiyyom poslužio im je da prođu neopaženi u gradovima, ali isto tako je bio poticaj za nacionalnom ujedinjenošću koja nadilazi socijalne razlike. Kad je u konačnici revolt propao, kaffiyya je ostala kao nacionalni simbol, a oživjela je par desetljeća kasnije, u vrijeme kad Yasser Arafat dolazi na čelo PLO-a (Palestine Liberation Organization).
Marama je postala popularna izvan Palestine krajem ’60-tih i početkom ’70-tih, kad su se palestinski gerilci, koji su ih nosili, počeli pojavljivati u međunarodnim vijestima. Kaffiyya tada postaje simbol revolucije koji se povezivao s ljevičarima i radikalnim pokretima diljem svijeta. Prvi put se pojavila u SAD-u tijekom protesta protiv rata u Vijetnamu, kao znak međunarodne solidarnosti. Tijekom ’80-tih za neke je nošenje kaffiyye bio znak solidarnosti s Palestinom, a za druge je bio modni hit. Tako su, na primjer, komunisti, marksisti i punkeri u Nizozemskoj nosili kaffiyyu, no nisu nužno bili motivirani podrškom palestinskom cilju.
Političko značenje kaffiyye je ponovno došlo do izražaja 1987., nakon palestinskog ustanka protiv izraelske vojne okupacije, znanog kao intifada. Za Palestince i druge koji su živjeli u okupiranim teritorijima Gaze i Zapadne obale, isticanje kaffiyye ih je označavalo kao Palestince ili njihove simpatizere i čuvalo ih je od kamenovanja palestinske mladeži, no nije ih spašavalo od izraelskih vojnika.
Tijekom tog razdoblja, na ulicama SAD-a su se mogle kupiti kaffiyye u različitim bojama i uzorcima, a i u okupiranim teritorijima pojavile su se drukčije. Naime, standardna crno-bijela je upućivala na glavnu političku struju Fatah, crveno-bijela na stranke bliske socijalizmu i marksiszmu, a zeleno-bijela na islamsku stranku Hamas (zelena je bila omiljena Muhamedova boja). Crna, bijela, zelena i crvena također čine boje palestinske zastave. Nosili su je i žene i muškarci, a njezin crno-bijeli uzorak je postao motiv koji se pojavljivao u svemu – od nacionalne umjetnosti do ovratnika na togama diplomaca.
Izvor: Enciklopedija Britannica
Slika:Mark Vallen
Priredila: Zorica Jadan
